Sažetak | U posljednja dva desetljeća čovječanstvo se suočilo s više kriza koje su se dogodile u mnogim
oblicima, od prirodnih katastrofa, terorističkih napada, izbijanja virusa, masovnih pucnjava u školama, migracijama, cyber napadima te najnovijom krizom uzrokovanom pandemijom COVIDOM-19. Kada dođe do krize, one imaju negativan utjecaj na društvo, okoliš, političke strukture, gospodarstvo, nacionalnu sigurnost. Za suzbijanje kriza potrebno je ključno donošenje odluka te se u vrijeme krize građani uglavnom oslanjaju na čelnike, bilo to predsjednike, gradonačelnike, političare, izabrane čelnike za krizno komuniciranje, a sve radi očekivanja da će isti minimalizirati utjecaj nastale krize. Takvi događaji ukazuju na važnost kriznog komuniciranja. Kako bi komunikacija bila učinkovita u kriznom okruženju, protok informacije mora biti vrlo učinkovit. U radu će se pokušati identificirati najbolje prakse i teorije kriznog komuniciranja. U teoretskom dijelu rada pokušat će se ukratko objasniti pojam krize i kriznog komuniciranja, odrediti sastavnice kriznog komunikacijskog tima te objasniti sustav civilne zaštite u Republici Hrvatskoj. Analiza komunikacije Hrvatskog nacionalnog stožera tijekom pandemije COVID-19 primarni je cilj rada, kako bi se uvidjelo jesu li se akteri koji su bili dio Stožera koristili principima kriznog komuniciranja. Studij slučaja prikazat će narativ stvarne uloge Hrvatskog nacionalnog stožera u praksi kriznog komuniciranja kroz iskustvo praktičara i reakciju javnosti. |