Kriza je svaka situacija koja prijeti ljudima ili imovini, ozbiljno ometa poslovanje, značajno narušava ugled i/ili negativno utječe na prihode. Svaka organizacija je ranjiva na krizu. Određene krize imaju svoj izvor u organizaciji, stoga neke mogu biti i očekivane (problemi koji se duže vrijeme ne rješavaju u svezi (ne) kvalitete ili štetnosti proizvoda, odnos prema zaposlenicima (loši uvjeti rada, otpuštanje zaposlenika), dok neke dolaze izvana (prirodne katastrofe, požari) i na njih organizacija ne može utjecati. Organizacija se mora pripremiti na krizu, a prvi korak u pripremi odgovora na krizu je analiza ranjivosti organizacije. Sagledavanje prijetećih faktora, pronalazak i priprema rješenja je zadatak kriznog tima. Po izbijanju krize, u današnjem digitaliziranom medijskom okruženju, najvažnija je brza reakcija kako bi se zadržalo povjerenje zaposlenika, potrošača, javnosti. Nepripremljenost na krizu, odnosno nepostojanje komunikacije unutar organizacije i prema vanjskom okruženju izaziva najviše štete ugledu organizacije. Razvojem on-line medija i društvenih mreža, pojava krize nanosi štetu i reputaciji organizacije. Namjera ovog rada je ukazati na važnost kriznog komuniciranja u uvjetima medijske digitalizacije.