Dalmacija kao dio Mediterana od davnina ima razvijenu kulturu potrošnje povrća. U dalekoj prošlosti to su uglavnom bile primitivnije selekcije poludivljih vrsta povrća kojima je mediteransko područje obilovalo, a među kojima su se posebno isticale kupusnjače, mahunarke i lukovi. Zahvaljujući blagodatima klime na području Dalmacije razvio se i udomaćio uzgoj velikog broja povrtnih vrsta. Brojni povijesni izvori navode podatke o uzgoju povrća i njegovom kultiviranju na području Dalmacije od prvih grčkih kolonizacija, rimske uprave pa do današnjih dana. Povrće je u povijesti bilo jedan od osnovnih izvora prehrane pučanstva Dalmacije i u velikoj je mjeri ostalo i danas. [1] Ideja o proizvodu „Marinirana ljutika“ nastala je iz potrebe očuvanja tradicijskih vrijednosti i pomalo zaboravljenih, a moglo bi se reći i zapostavljenih kultura ovoga kraja, stoga je cilj ovoga rada u prvom redu pokušati revitalizirati cijenjenu povrtnu kulturu kroz ovaj proizvod i kako takvu učiniti je dostupnom, ne samo domaćinstvima ovoga kraja, nego je i promicati kroz turističke aktivnosti kao važan segment gastronomske ponude Dalmacije s naglaskom na razvoju autohtonih dalmatinskih poljoprivrednih proizvoda. Cilj ovog završnog rada je izraditi gotovi proizvod marinirane ljutike praćenjem fizikalnokemijskih parametara kroz faze procesa mariniranja kao i obilježja finalnog proizvoda te dati cjelokupan tehnološki prikaz procesa prerade uz prijedlog nacrta proizvodnog pogona. Plodovi ljutike se podvrgavaju procesu mariniranja u otopini soli i kvasine u vremenu od oko 30- ak dana nakon čega se konfekcioniraju i ručno slažu u staklenke, dolijevaju naljevnom tekućinom te podvrgavaju termičkoj obradi. U ovom radu vršit će se slijedeća ispitivanja: morfometrijska i fizička ispitivanja plodova ljutike, izrada poluproizvoda, izrada gotovog proizvoda, izrada tehnološkog normativa za proizvodnju 1 t proizvoda u prilagođenom pakiranju, specifikacija proizvoda te prijedlog etikete gotovog proizvoda