Odnosi s javnošću predstavljaju oblik komunikacije organizacije s ciljanim javnostima; zaposlenicima, kupcima, dioničarima, društvenom zajednicom, medijima i dr. Cilj odnosa s javnošću je transparentnom i otvorenom komunikacijskom politikom utjecati na stvaranje pozitivnog javnog mnijenja, odnosno ugleda i reputacije organizacije u javnosti. Krizno komuniciranje važan je aspekt odnosa s javnošću, dizajniran da štiti i brani pojedince, tvrtke i organizacije suočene s izazovima po svoj javni ugled. Ti izazovi mogu biti rezultat raznih oblika kriza; od kriza uzrokovanih višim silama i prirodnim događajima do kriza koje su rezultat internih organizacijskih čimbenika, a za koje je potrebno preuzeti odgovornost. U kriznim odnosima s javnošću, važno je promptno reagiranje, ali ne i ishitreno reagiranje, već strateški promišljeno djelovanje na osnovu analize rizika (prilika i prijetnji u konkretnoj kriznoj situaciji). Strategije kriznog komuniciranja mogu biti aktivne i pasivne, a najčešći alati odnosa s medijima u kriznom komuniciranju su priopćenja za javnost i konferencije za novinare. Uslijed globalne gospodarske krize, bankarski sektor doživio je krizu poslovanja na sektorskoj razini pa je bio prinuđen razviti sustav kriznih odnosa s javnošću. Rad daje prikaz pojmovnog određenja komunikacije i odnosa s javnošću te razvoja koncepta odnosa s javnošću. Nadalje, prikazuje se upravljanje kriznim odnosima s javnošću s posebnim naglaskom na primjenu kriznih odnosa s javnošću u bankarskom sektoru.