Završni rad pod nazivom "Osnovni oblici trgovanja s inozemstvom - komparativne prednosti i nedostatci" podijeljen je u četiri dijela. Prvi dio tematizira opći pojam, definiciju i ulogu vanjske trgovine i vanjskotrgovinskog sustava Republike Hrvatske. U ovom se poglavlju razrađuje i pojam vanjske trgovine te uvjeti i zaštitne mjere koje propisuje Zakon o trgovini. Vanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara (roba i usluga), s inozemstvom odnosno razmjenu između zemalja. Drugi dio rada analizira faze i tijek redovitih poslova izvoza i uvoza. Na kraju se zaključuje, kako svaka zemlja zasebno propisuje minimalne uvjete koje uvozna roba mora ispunjavati pri njenom uvozu u zemlju. To mogu biti različiti standardi, atesti, tehnički normativi i norme kvalitete ili obavezna zdravstvena i veterinarska kontrola kvalitete. Treći dio rada fokusiran ja na oblike nastupa na inozemnom tržištu, koji mogu biti izravni (neposredan, direktan) i neizravan (posredan) nastup bilo da je riječ o uvoznom ili izvoznom poslu. Na kraju zaključujemo da se kod neizravnog nastupa proizvođač mora osloniti na sposobnost takvog vanjskotrgovinskog posrednika o kojem ovisi i konačni financijski rezultat, dok izravan nastup osigurava proizvođaču robe veliku mogućnost prilagođavanja proizvodnje željama kupaca i potražnju novih, praktičnijih i sofisticiranijih proizvoda. Posljednji, četvrti dio rada obrađuje posebne oblike trgovanja u međunarodnoj razmjeni.