U ovom završnom radu obradio sam temu pod nazivom Utjecaj gospodarskog integriranja RH na učinke EU. Uključivanjem novih zemalja Europska unija je dokazala da nije zatvoreni ekskluzivni klub i da je čak spremna riskirati uzimajući u svoje redove zemlje koje su po demokratskim tradicijama, karakteru nedavnih političkih sustava i stupnju razvijenosti daleko od većine starih članica EU. Neki analitičari smatraju da je time čitav proces, a posebice intencija stvaranja sve tješnje Unije, ugrožen, a pri tome svakako i usporen. No čini se da planeri u Bruxellesu ne misle tako i da su određenim mehanizmima osigurali mogućnost da se Unija širi, ali da to širenje ne ide na štetu realizacije velikog projekta. S ekonomskog aspekta, proširenje na istok i jug je možda upravo ono što EU treba da bi se vratila bržem rastu. Dostupnost velike mase jeftinih, visoko-stručnih radnika na njihovom pragu pomoglo je zapadno-europskim kompanijama da se bolje nose sa globalizacijom. A nove su zemlje članice prosperirale zahvaljujući međunarodnim privatnim investicijama i nabujalom poslovnom povjerenju. Ono što je ipak sigurno je da će proces širenja teći dalje. Ideja europskog povezivanja sigurno će svojim primjerom i dostignućima zračiti i mnogo šire i bit će atraktivna za zemlje koje su na listi čekanja, ali i one druge koje u europskoj integraciji mogu nalaziti inspiraciju za svoje djelovanje. Također, nastojao sam pobliže objasniti sam pojam gospodarstva i integriranja, sporazum RH i EU, te pokušao analizirati turizam u RH u posljednje 4 godine, odnosno u vremenskom razdoblju prije i poslije ulaska u EU.