Ruralna područja u Republici Hrvatskoj su područja golemih prirodnih i gospodarskih resursa. Na njima pretežno prevladavaju poljoprivredne djelatnosti i šumarstvo, te seoska naselja s nerazvijenom komunalnom infrastrukturom. Dok je Europska Unija već desetljećima poklanjala veliku pozornost ruralnom razvoju, u Republici Hrvatskoj ruralni prostor nije bio u središtu društvenog i akademskog zanimanja. Dugo vremena su se ruralna područja u Republici Hrvatskoj smatrala samo izvorištem jeftine radne snage i poimalo u smislu nečeg a negativnoga. Takov odnos prema ruralnom području se u posljednjih desetljeća izrazito promijenio. Kako bi se zaustavilo razvojno zaostajanje ruralnih područja u odnosu na industrijsko-urbane centre i regije, provode se politike ruralnog razvoja. Osnovno obilježje politike ruralnog razvoja je nastojanje da se razvojno zaostajanje ruralnih područja zaustavi učinkovitim korištenjem svih njihovih resursa kako bi se zadržalo stanovništvo u ruralnim područjima, izjednačila kvaliteta života u ruralnim i urbanim područjima, privuklo stanovništvo iz urbanih u ruralna područja, povećala konkurentnost proizvodnje i time stvorio veći dohodak poljoprivrednih proizvođača. U ostvarenju ciljeva politike ruralnog razvoja u Republici Hrvatskoj važnu ulogu imaju Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju , te lokalni akteri.