Prema podacima FAO-a u svijetu je u 2011. godini proizvedeno 1.636.399 tona meda. Uzrok tolike razlike u podatcima leži u tome što se u službenu statistiku bilježi samo registrirana proizvodnja. Jedan od najvećih proizvođača ali i uvoznika meda je Europa. Zbog svoje relativno visoke cijene med se često patvori. Kako bi se to spriječilo doneseni su pravilnici i zakoni koji se odnose na kvalitetu meda. Zbog svojih brojnih značajki med se koristi u raznovrsne svrhe i predmet je brojnih istraživanja. Cilj ovoga rada je bio proučiti fizikalno kemijska svojstva meda koja se proizvode na jednom poljoprivrednom gospodarstvu. U istraživanju su analizirane dvije vrste meda iz 2011. i 2012. godine, med od drače (Paliurus spina christi) i vrijeska (Satureja spp.). Pri ispitivanju su se koristile metode prema Bučaru (laboratorij Srednje škole Lovre Montija u Kninu), za određivanje reducirajućih, nereducirajućih i ukupnih šećera u medu se kosristila Ernst-Lynon-ova metoda. U istraživanju su se ispitivali slijedeći parametri: refraktometrijsko određivanje šećera, pH meda, električna provodnost meda, ukupne kiseline te reducirajući i nereducirajući šećeri. Srednja vrijednost udjela vode u ispitivanim uzorcima meda od drače je iznosila 19. 5%, a kod meda od vrijeska 19 %. Vrijednosti za električnu provodnost su se kretale za med od vrijeska 400-620 mS/cm dok je ta vrijednost za med od drače bila ista i iznosila je 840 mS/cm. Vrijednosti za pH meda od drače su se kretale od 4.76-5.55, a za med od vrijeska 3.55-4.55. Ukupne kiseline kod meda od vrijeska su se kretale od 1.74-2.4 g/L, a za med od drače od 1.02-1.5 g/L. Udio reducirajućih šećera za med od drače se kretao od 58.72-70.71 %, a za med od vrijeska je iznosio 65.16-75.64 %, dok se udio nereducirajućih šećera za med od drače kretao od 5.29-13.04 %, a kod meda od vrijeska je iznosio od 1.49-3.98 %. Vrijednosti ukupnih šećera su iznosile za med od drače 71.76-76.00 % dok se ta vrijednost kod meda od vrijeska kretala od 66.65-79.62 %.