Jedna od najvažnijih stavki ugovornog odnosa između poslodavca i zaposlenika je plaća. Plaća predstavlja prihod zaposlenika, odnosno ona je nagrada zaposleniku za njegov obavljeni rad, koja se isplaćuje u novcu. Ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili drugim aktom određuje se iznos bruto plaće. Obračun plaće i osnovni elementi obračuna regulirani su različitim zakonskim propisima i normama. Bruto plaća zajedno s doprinosima na plaću i neoporezivim naknadama predstavlja trošak poslodavca. Trošak zaposlenika su doprinosi iz plaće koji se obračunavaju po propisanim stopama na bruto plaću te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji se obračunava po propisanim stopama na poreznu osnovicu koju čini dohodak umanjen za ukupni iznos osobnog odbitka, a koji se pak utvrđuje prema poreznoj kartici (PK). Neto plaća zaposlenika je u stvari bruto plaće od koje se odbiju troškovi zaposlenika i koja uvećana za neoporezive naknade predstavlja stvarni prihod. Poslodavci obično plaće isplaćuju na mjesečnoj razini, a prilikom isplate plaće dužni su zaposleniku uručiti obračun plaće (obrazac IP1) iz kojeg je vidljivo na koji način i u kojem iznosu je plaća obračunata. Poslodavac je obvezan po isplaćenoj plaći na isti dan sastaviti i dostaviti Poreznoj upravi „Izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja“ – Obrazac JOPPD te uplatiti obračunate iznose doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Budući da obračun i isplata plaće u računovodstvenom smislu predstavlja nastali poslovni događaj, poslodavac je dužan izvršiti potrebna knjiženja nastalih obveza i rashoda u svojim knjigovodstvenim evidencijama i to u onom razdoblju kada su one nastale.