Za poslovanje nekog poduzeća zalihe zauzimaju značajno mjesto. Dio su kratkotrajne imovine, a samim time važna je i sama računovodstvena evidencija zaliha, odnosno računovodstvo zaliha. Zalihe od trenutka njihova ulaska u poduzeće pa sve do trenutka njihova postojanja kao imovine poduzeća prati računovodstvo zaliha. U svom poslovanju poduzeća koriste različite vrste zaliha, a neke od njih su: zalihe sirovine i materijala, zalihe rezervnih dijelova, zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvoda, zalihe gotovih proizvoda, zalihe trgovačke robe, zalihe sitnog inventara, ambalaže i autoguma te kratkotrajna biološka imovina. Zakon o računovodstvu propisuje primjenu standarda financijskog izvještavanja te računovodstvo zaliha mora biti usklađeno s istim. Međunarodni računovodstveni standard 2 te Hrvatski standard financijskog izvještavanja 10 odnose se na računovodstvo zaliha, oba standarda propisuju računovodstveni standard za zalihe. Različite vrste zaliha zahtijevaju i različito računovodstveno praćenje. Računovodstvo gotovih proizvoda prati gotove proizvode od trenutka njihova dovršenja do trenutka postojanja kao imovine poduzeća, dok računovodstvo robe prati robu od nabave do prodaje kupcima. Računovodstvo sirovina i materijala prati materijal i sirovine kroz njihovu nabavu, doradu i obradu, trošenje, otuđenje, te inventuru kroz tri evidencije: skladišnu, analitičku te evidenciju u glavnoj knjizi. Poduzeće treba koristiti istu metodu za sve svoje zalihe koje su slične vrste ili koje se u poduzeću upotrebljavaju u slične svrhe. Za zalihe drukčije vrste i namjene primjena različitih metoda za utvrđivanje troška je opravdana. Svako poduzeće odabire metodu koja najbolje odgovara njegovim zahtjevima. U ovom radu pokušat će se opisati kvantitativne razlike primjene različitih metoda za utvrđivanje troškova nabave zaliha.