U ovome radu analizirane su mjere zaštite osobnih podataka, čiju je potrebu prepoznala Europska unija te je izglasana Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), koja je stupila na snagu 25. svibnja 2018. Promjene koje GDPR donosi trebale bi omogućiti građanima Europske unije veću kontrolu nad vlastitim podacima koje organizacije prikupljaju i obrađuju kako bi im pružile određene usluge. U radu je također predstavljeno koji se osobni podaci koriste u radnim odnosima i koliko bi oni trebali biti zaštićeni. U suvremenom informacijskom društvu, koje svoj razvoj temelji na obradi podataka, potrebna je regulacija prikupljanja i obrade osobnih podataka kako bi se zaštitila prava pojedinaca te kako ne bi došlo do zloupotrebe njihovih podataka. Je li uopće moguće zaštititi osobne podatke i privatnost koja je svakom čovjeku važna i zajamčena tko sve i na osnovu kojih prava ima mogućnosti uvida u osobne podatke, njima se koristiti i obrađivati ih. Suvremeni način života donosi niz novih mogućnosti u komunikaciji i dostupnosti informacija neovlaštenim osobama koje u pogrešnim rukama ili pogrešnom primjenom postaju prijetnja pojedincu i cjelokupnom društvu. Danas se osobni podaci nalaze gotovo svuda i mogu biti izvedeni iz samo nekoliko šturih informacija. Prenose se i dijele velikom brzinom ugrožavajući osnovna ljudska prava. Zaštita osobnih podataka u RH ustavna je kategorija te je svakom građaninu zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčena bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.