Završni rad prikazuje ulogu i razvoj osiguranja kao jedne od vrlo važnih gospodarskih grana jednog društva. Poseban naglasak je dat neživotnom osiguranju kao sastavnom dijelu osigurateljne djelatnosti i kao glavnoj temi ovog rada. Osiguranje je institucija koja nadoknađuje štete nastale u društvu, u njegovoj ekonomiji ili kod ljudi, zbog događanja rušilačkih prirodnih sila ili nesretnih slučajeva. Ono, u stvari, pruža ekonomsku zaštitu osiguranicima od štetnih događanja i ekonomskih poremećaja do kojih dolazi kada nastane osigurani slučaj, odnosno kada se ostvari rizik u svim fazama društvene reprodukcije ili u svakodnevnom životu ljudi. Pojmovi opasnost, rizik, šteta, odšteta, usko su povezani sa pojmom osiguranja, a sam naziv osiguranje stvara predstavu o sigurnosti. Međutim, u osiguranju se, u suvremenim uvjetima, ne radi samo o sigurnosti, već i o još nekim važnim faktorima, npr. o stabilnosti gospodarskog procesa, pa i o društvenom procesu uopće. Osiguranje, u suštini, predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi istoj opasnosti, s ciljem da zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih. Osiguranje ima tri sastavna dijela: pojedinac se može osigurati osiguranjem počevši od egzistencije svih najbližih u slučaju smrti ili trajnog invaliditeta, odnosno gubitak radne sposobnosti pa do naknade putnih troškova i troškova boravka za vrijeme kiše na godišnjem odmoru. Čovjek može osigurati svoju imovinu od posljedica požara, krađa, poplava, grada. Iz ovih aktivnosti može nastati šteta prema njemu samom, prema trećim osobama, odnosno njegovoj i tuđoj imovini.