Abstract | Općine Promina proteže se od obronaka planine Promine prema zapadu, uz središnji dio rijeke Krke. Sa svoje sjeveroistočne strane granici s područjem Knina, a s južne Drniša. Područje općine obuhvaća sela: Oklaj, Razvođe, Lukar, Suknovci, Matasi, Puljani, Ljubotić, Čitluk, Mratovo.
Područje općine Promina dobilo je naziv po liburnskom gradu Promoni kojeg su od Liburna preoteli Dalmati pritom pomaknuvši svoju granicu s drugim ilirskim plemenima na rijeku Krku. 34. godine p.n.e. priključuju im se Rimljani koji osnivaju svoj logor na Burnumu (arheološki lokalitet sa sačuvanim ostacima rimskog logora postoji i danas). Nalazi se između dva polja: Petrovog i Kosovog.
Iz vremena starohrvatske države pronađeno je nekoliko nalaza u mjestu Lukaru.
U desetom stoljeću prvi put se spominje crkvena općina Promina koja obuhvaća relativno veliko područje ispod planine Promine. U mjestu Mratovo nalazi se najstarija crkvica iz starohrvatskih vremena (14. st.), gdje je pronađen starohrvatski nakit i ostaci posuda u kojem su se čuvala mirisna ulja.
Općina obuhvaća veliki dio površine Nacionalnog parka "Krka".
Dolina rijeke Krke od davnina privlači pozornost posjetitelja ljepotom svojih slapova i bujnim zelenilom obalne vegetacije u oštrom kontrastu s golim kršom vapnenačke zaravni. Bogastvo tog kraja različitim biotopima uvjetuje obilje biljnih vrsta i ljekovitog bilja na razmjerno malom prostoru. Neposredan kontakt biljaka i biljnih zajednica sunčanih, suhih i toplih staništa s biljnim vrstama i zajednicama sjenovitih, vlažnih i hladnijih staništa, čini vegetaciju područja uz rijeku Krku vrlo slikovitom, a njezina raznolikost privlači ne samo stručnjake, već i druge posjetitelje.Područje parka Krke pripada južnoeuropskom (mediteranskom i submediteranskom) području, koje se zbog osebujnog položaja te mozaičnog rasporeda različitih tipova staništa odlikuje izuzetno bogatom i raznolikom florom i faunom. Utvrđeno je 860 vrsta i podvrsta biljaka, među kojima je više ilirsko-jadranskih endema.
Na sredini toka rijeke Krke nalazi se otok Visovac,koji spada u najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti Republike Hrvatske. Na njemu se od 1445.godine nalazi franjevački samostan.Otok se u pisanim dokumentima iz 1345.godine spominje po imenom Lapis Albus (Bijela stijena ). Tijekom burne povijesti Visovac je bio i ostao otokom mira i molitve,a franjevački samostan tvrđavom duhovnosti i vjere. Franjevački samostan posjeduje bogatu i dobro uređenu zbirku umjetničkih,arheoloških i povijesnih predmeta.
Zbog svog položaja, miješanja kontinentalne i mediteranske klime i 555-godišnje nazočnosti franjevaca koji su čuvali i njegovali bilje,otok Visovac prestavlja jedinstveni florističko-hortikulturni spomenik i primjer je skladnog suživota čovjeka i prirode.
Na otoku postoji 195 biljnih vrsta iz 167 rodova i 75 porodica. Od toga je 106 vrsta samoniklog ljekovitog i aromatskog bilja i 89 vrsta kultiviranog bilja. |