Abstract | Mikro, mali i srednji gospodarski subjekti generator su razvitka i kralježnica zdravog i rastućeg privređivanja visoko razvijenih zemalja. Oni su pokretači razvoja, ideja i prosperiteta te ključni izvor zapošljavanja i plodno tlo za nove poduzetničke zamisli. Najvažniji su pokretači tehnološkog napretka, inovacija i ekonomskog rasta. Mali gospodarski subjekti lakše se prilagođavaju zahtjevima tržišta, uz manje angažiranje poslovnih sredstava ostvaruju bolje financijske rezultate, a bilježe i stalan porast zapošljavanja.
Stoga, vodeći se iskustvima razvijenih, srž političke i ekonomske preobrazbe i u tranzicijskim zemljama čini stvaranje privatnog sektora, razvoj poduzetništva i poticanje odgovarajuće gospodarske klime za bujanje sektora malog gospodarstva. Uloga mikro, malih i srednjih poduzeća, kao i njihovih osnivača – poduzetnika, u ukupnom gospodarskom razvitku Republike Hrvatske posljednjih godina sve je izraženija. Malo gospodarstvo značajan je dio ukupne hrvatske ekonomije, kako po broju poslovnih subjekata, financijskim rezultatima poslovanja, tako i po udjelu zaposlenih u odnosu na cjelokupno gospodarstvo.
Realizacija bilo koje poduzetničke ideje nezamisliva je bez dobro osmišljenog poduzetničkog projekta, odnosno sustavno strukturiranog elaborata iz kojeg se mogu iščitati relevantni odgovori na sva pitanja u vezi s planiranjem, pokretanjem, financiranjem, organiziranjem, vođenjem i razvitkom konkretnog poduzetničkog pothvata tijekom svih promatranih godina njegovog životnog vijeka, odnosno kroz razdoblje aktivizacije i tijekom razdoblja eksploatacije. Osim što svom vlasniku – poduzetniku služi kao mozaička slika te stožerno polazište i stajalište njegovih poduzetničkih aktivnosti, mnoštvo je i drugih interesenata koji izravno ili posredno imaju koristi od realno osmišljenih i korektno napisanih poduzetničkih projekata.
U vrijeme iznimno jake tržišne utakmice u svim gospodarskim granama, globalizacijskih ekonomskih kretanja i apsolutne mobilnosti roba, ljudi i kapitala, posebnu pažnju treba posvetiti pronalaženju tzv. tržišnih niša. Jedno od mogućih područja je svakako područje autohtonih, tradicionalnih, uglavnom ekoloških prehrambenih proizvoda, čijom se tržišnom eksploatacijom mogu ostvariti značajni financijski učinci, ali i osigurati opstanak djelatnostima i proizvodima koji su često na rubu isčezavanja, tj. zaborava. Jedan od takvih proizvoda je i tzv. „Sir iz mješine“, čija proizvodnja je isključivo vezana za područja Dinare, Velebita, Dalmatinske zagore, jednog dijela Like te zapadne Hercegovine. Proizvodi se sirenjem punomasnog ili obranog ovčjeg, kozjeg i kravljeg mlijeka ili njihovom mješavinom. Zrije i čuva se u ovčjim ili kozjim mješinama što mu daje tipičan miris i vrlo cijenjen, pikantan okus i miris. Uobičajeno se proizvodi sezonski od viškova mlijeka tijekom ljetne ispaše ovaca i koza u planinama. S obzirom na sadržaj vode kao kriterija za kategorizaciju sira, sukladno važećim propisima ovaj sir pripada skupini tvrdih ili polutvrdih sireva. Danas na tržištu imamo dosta neujednačenu kakvoću ovog proizvoda, što je posljedica različitih uvjeta i nestandardizirane tehnologije proizvodnje, međutim, jednim kvalitetnim programom moguće je postići unificiran proizvod koji se nakon zaštite izvornosti može brandirati i plasirati na domaćem, ali i stranom tržištu.
Ovim projektom je elaborirana ideja, koju su osmislili studenti Veleučilišta «Marko Marulić», smjera Trgovinsko poslovanje s poduzetništvom, i to: Anamari Perić, Goran Vuković i Stipo Kelić, uz mentora, Marija Ćaćića.
Iako je odabrani primjer hipotetičko-edukacijskoga karaktera, svi podaci korišteni u izradi projekta, stvarni su i dobiveni temeljem terenskih istraživanja i dubinskih intervjua s eminentnim stručnjacima iz ovoga područja, kojima se ovom prigodom zahvaljujemo.
Također, temeljito su analizirani dostupni sekundarni podaci nadležnih ministarstava, Državnog statističkog zavoda, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, kao i stručne knjige, časopisi i ostale publikacije. Jedini aspekt koji je u radu ostao pretežito hipotetske naravi, ali uz najave da bi se mogao realizirati u ovdje iznesenom organizacijsko-pravnom obliku (zadruga) je poduzetnik, odnosno skupina proizvođača koja bi se trebala upustiti u ovaj posao. Stoga, nositelji ovog projekta prikazani su u svjetlu viđenja autora ovoga rada, o čemu će više riječi biti u posebnom poglavlju. |