Javno-privatno partnerstvo ( JPP) kao model je poznat iz vremena Rimskog carstva kada su mnogi javni radovi npr. luke, tržnice ili javna kupališta građeni i održavani kroz koncesiju privatnog partnera. JPP se opet javlja u 16. i 17. stoljeću, a posebno u 19. stoljeću kroz javne radove npr. gradnju željeznice, ali i kroz pružanje komunalnih usluga. Nakon 1990. godine zemlje Europske unije prihvatile su javno-privatno partnerstvo radi poticanja svog gospodarstva, te bržeg razvoja svoje infrastrukture i javnih usluga. Početkom 1990.-ih općenito se počeo upotrebljavati pojam javno privatno partnerstvo. Osnovna karakteristika JPP-a sastoji se u tome da javni i privatni nositelj projekta na osnovi ugovora o zajedničkoj suradnji međusobno dijele rizik tog istog projekta, radi ostvarenja namjere koja leži u zajedničkom interesu. U tom smislu JPP je krovni naziv za zajedničku suradnju između privatnog i javnog sektora , pri čemu se cilj takve suradnje najčešće sastoji u tome da se sredstva i/ili znanje privatnog sektora stavi na raspolaganje i time ostvari doprinos privatnog sektora infrastrukturnoj i uslužnoj ponudi javnog sektora. Javna vlast određuje ciljeve zajedničkih projekata vodeći pritom računa o javnom interesu i kvaliteti usluga, a privatni partner zatvara financijsku konstrukciju, projektira i gradi objekte. Svoj interes privatni partner vidi u naplati usluga od korisnika objekata kroz koncesiju ili neki drugi oblik dogovorene naplate.