Riječ pršut dolazi od latinske riječi „perexsuctum“ iz koje nastaje talijanski glagol „prosciugare“ što na hrvatskom jeziku znači osušiti. Proizvodnja pršuta u dalmatinskom zaleđu, na području Dalmatinske Zagore ima dugu tradiciju. Posebno to možemo reći za područje grada Drniša i njegove šire okolice koje je odavno poznato po proizvodnji pršuta iznimnog okusa i kvalitete. Jedan od razloga proizlazi iz specifičnih mikroklimatskih uvjeta koji Drniški pršut čini različitim od ostalih pršuta. Ti uvjeti proizlaze iz toga što je drniški kraj omeđen sa sjeverozapada jugoistočnim obroncima Velebita, na sjeveroistoku masivom Dinare te blizinom Jadrana. Središnjim dijelom protežu se planine Promina, Svilaja i Moseć, dok rijeke Krka i Čikola duboko u kopno donose blagatvorni utjecaj toplog Jadranskog mora. Poznat po svom laganom i aromatičnom okusu činio je jedinstven jelovnik na austro-ugarskim dvorima gdje je bio omiljeni specijalitet vladara. Isto tako je bio na jelovniku prilikom krunidbe engleske kraljice Elizabete II. Drniš i njegova šira okolica se također mogu pohvaliti da su bili zanimljivi svjetskim putnicima koji su uživali u drniškom pršutu. Drniš su posjetila dva Austrijska cara i to Franjo I, 1818. godine i Franjo Josip, 1875. godine te saksonski kralj Friedrich August II, 1838. godine, ali i mnogi uvaženi svjetski putnici i putopisci. Svoju visoku reputaciju zadržao je sve do danas kada su njegova posebnost i kakvoća prepoznati kroz zaštićenu oznaku izvornosti. Osim što je poznat širom država nastalih na području bivše Jugoslavije, njegova kvaliteta je prepoznata i u drugim zemljama. Početci proizvodnje pršuta, za tržište, povezuju se za početak rada Poljoprivredno industrijskog kombinata PIK Petrovo polje 1966. godine. Ipak, ozbiljna proizvodnja pršuta započinje nakon tri godine, 1969. godine, a već iduće godine kombinat se udružuje sa Mesoprometom iz Splita. Mesopromet je bila državna tvrtka koja je do domovinskog rata, na području Drniša, bila nositelj proizvodnje drniškog pršuta sa kapacitetom od 74.000 komada pršuta godišnje. Nažalost tijekom rata je uništena zajedno sa svinjogojskom farmom. Danas, na širem području Drniša, djeluje 12 privatnih proizvođača pršuta čija ukupna godišnja proizvodnja iznosi oko 70.000 komada, s mogućnošću rasta proizvodnje.